Održiva gradnja - ekonomska, ekološka, građevinsko biološka

Održiva gradnja je gradnja bazirana na principima održivog razvoja, a to je onaj razvoj koji zadovoljava današnje potrebe na način, da se ničim ne ugrožava zadovoljenje potreba budućih generacija. Ona predstavlja jednu od važnih mjera u borbi protiv klimatskih promjena jer smanjuje utjecaj građevinske djelatnosti na okoliš putem korištenja okolišu prijateljskih materijala i tehnologija, kao i kroz implementaciju mjera energetski efikasne gradnje, korištenja obnovljivih izvora energije i pravilnog zbrinjavanja otpada tijekom ukupnog životnog ciklusa građevine. Rezultat svega je činjenica da su održivi objekti ugodniji za stanovanje, jeftiniji u održavanju i dužeg životnog vijeka.

Žbuke, uz estetski pečat prostoru, imaju i zaštitnu ulogu u prostoru. Uz građevinskotehničke zadaće kao što su stabilnost, požarna i zvučna zaštita, tu spada i stvaranje temelja za zdraviju i ugodnu mikroklimu u prostoru. Ovom posljednjem zahtjevu je u prošlosti često pridavano premalo značenja. Posljedica je, da ljudi sve više senzibilno reagiraju na različite građevinske materijale. Ovdje se prvenstveno misli na ljude koji boluju od različitih vrsta alergija.

Sustavi ekoloških žbuka

„Prirodno i zdravo stanovanje bez rasipanja resursa i pritom bez odricanja udobnosti i kvalitete stanovanja!“ stajalište je koje odgovara želji mnogih investitora, projektanata, izvođača. Svjesno postupanje s prirodnim resursima i odabir zdravih i ekološki proizvedenih građevinskih materijala je postalo jako važno. Takvi građevinski proizvodi prikladni su za zahtjevnu stanogradnju orijenitranu prirodnim i trajnim vrijednostima. RÖFIX ovaj cilj postiže širokim asortimanom sustava ekoloških žbuka. Za potrebe ekološke stanogradnje na raspolaganju stoje žbuke i boje certificirane prema kriterijima građevinske biologije, koje odgovaraju priznatim ekološkim referentnim vrijednostima građevinskih materijala.

Sirovine u fokusu ekologije

U tehnologiji građevinskih materijala, se gotovo ni o čemu tako intenzivno i emocionalno ne diskutira, kao o ekološkoj, ekonomskoj i građevinsko biološkoj podobnosti različitih osnovnih sirovina za zdravu gradnju i stanovanje. Bezbrojni internetski formuli, nova izvješća različitih proizvođača o održivosti, nova vrsta normiranja proizvoda prema ekološkim kriterijima kao i mnogobrojna predavanja i kongresi na temu ‘Zdravo stanovanje’ potvrđuju važnost održive zdrave gradnje. Koje su sirovine najprikladnije za stvaranje i očuvanje zdrave klime unutarnjeg prostora? Koje sirovine nude osobito dobru ekološku bilancu i ekonomski isplativu ugradnju? Ovim se pitanjima bave sljedeće stranice uzimajući u obzir današnju razinu znanja.

U nastavku se nalaze pregled prirodnih sirovina koje su danas na raspolaganju te njihova ocjena prikladnosti u sustavima održivih ekoloških žbuka u odnosu na:

  •  ekonomiju
  • ekologiju
  • građevinsku biologiju
Vapno u žbukama i bojama

Vapno se koristi tisućama godina u mortovima za zidanje, mortovima za žbukanje i premazima. Pri tome se čisti vapneni hidrat koristi kao živo, gašeno vapno i kao skladišteno gašeno vapno. Ovo historijski dokazano vezivo ima mnoga svojstva koja ga čine održivim građevinskim materijalom. S jedne strane je u stanju, zbog svoje kapilarne provodljivosti omogućiti da voda i vodena para nesmetano prolaze. Na taj se način vlaga iz zraka može apsorbirati u vapnu i ponovno brzo napustiti. Rezultat je dobra regulacija vlage zraka unutarnjeg prostora. S druge strane vapno „dezinficira“. Zbog svoje visoke alkalnosti ono stvara okruženje u kojemu alge i gljivice ne mogu postojati. Tomu su na primjer sklone glinene žbuke. Iz ovih razloga, vapno, kao tradicionalni građevinski materijal, doživljava svoju renesansu, dodatno potaknutom od restauratora i investitora orijentiranih održivoj gradnji. U današnjem načinu gradnje - povezane s modernim građevinskim toplinsko-izolacijskim materijalima - ipak se prilikom korištenja čistog vapnenog hidrata postavljaju fizikalne granice.

Gips u žbukama

Ovisno o geografskom podrijetlu, raspoloživosti i tradicionalnom značenju, gips se već stoljećima koristi u gipsanim unutarnjim žbukama. Danas je na raspolaganju „prirodni gips“ iz kamenoloma u kojima se eksploatira gips, kao i modernije vezivo „REA-gips“, kao nusproizvod za odsumporavanje dimnih plinova. Ekološka ocjena ova dva procesa proizvodnje, a prije svega regionalna raspoloživost i kemijska čistoća gipsa, su kod stručnjaka za ekologiju uvijek iznova predmet rasprava. Praktična prednost gipsanih žbuka je racionalna ugradnja, većinom jednoslojno. Negativne učinke može imati niska pH-vrijednost, čime postoji izvjesna opasnost za pojavljivanje plijesni. Sposobnost reguliranja vlage u prostoru kod gipsanih žbuka se može ocijeniti kao srednja do dobra. Budući da je gips osjetljiv na vodu, žbuke u kojima ima gipsa se mogu koristiti samo na unutarnjim površinama, izvan područja velikog špricanja i vode pod tlakom.